Europski tjedan mobilnosti, koji se svake godine obilježava od 16. do 22. rujna, prilika je za promišljanje o kvaliteti i održivosti prometnih sustava, ali i o jednakim mogućnostima kretanja svih građana. Ovogodišnja tema „Mobilnost za sve”, s posebnim naglaskom na međugeneracijsku pravednost, podsjeća na važnost oblikovanja prostora koji odgovara različitim potrebama, sposobnostima i životnim okolnostima njegovih korisnika.
Za osobe s invaliditetom mobilnost predstavlja mnogo više od mogućnosti dolaska s jedne lokacije na drugu. Ona je preduvjet pristupa obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenim i socijalnim uslugama, kulturnim sadržajima te aktivnom sudjelovanju u životu zajednice.
Upravo zato CeDePe Zagreb nastavlja sustavno otvarati pitanje pristupačnosti javnih prostora i infrastrukture. Nakon analiza javnog putničkog prijevoza provedenih tijekom 2023. i 2024. godine, ovogodišnje aktivnosti usmjerene su na neposredno životno okruženje korisnika naših socijalnih usluga – zagrebačka naselja Sloboštinu i Novi Jelkovec.
Aktivnost „Mapirajmo pristupačnu Sloboštinu” bila je uvrštena u službeni program Europskog tjedna mobilnosti Grada Zagreba, čime je naš rad postao dijelom šire inicijative usmjerene na razvoj uključive i održive gradske mobilnosti.
U okviru terenskih aktivnosti provedeno je mapiranje pristupačnosti odabranih lokacija, sadržaja i pješačkih komunikacija u oba naselja.
Promatrala se mogućnost pristupa objektima, svladavanja visinskih razlika, sigurnog kretanja pješačkim površinama te korištenja infrastrukture u svakodnevnim životnim situacijama.
Lokacije su razvrstavane u tri kategorije:
Takav pristup omogućuje jednostavan vizualni prikaz nalaza, ali i usporedbu različitih prostornih rješenja te prepoznavanje mjesta na kojima su potrebne intervencije.
Važno je naglasiti da je riječ o terenskoj, korisnički usmjerenoj procjeni pristupačnosti, a ne o formalnom građevinsko-tehničkom vještačenju pojedinih objekata. Nalazi stoga predstavljaju iskustvenu i stručnu podlogu za prepoznavanje problema, a ne zamjenu za detaljnu tehničku analizu usklađenosti pojedinih građevina s propisanim standardima.
Na području Sloboštine analizirano je ukupno 28 lokacija. Njih devet ocijenjeno je pristupačnima, deset djelomično pristupačnima, a devet nepristupačnima.
Drugim riječima, na 19 od 28 promatranih lokacija uočena su određena ograničenja pristupačnosti, što čini približno 68 % analiziranih lokacija.
Ovakav rezultat upozorava na problem fragmentirane pristupačnosti. Pojedini objekti ili dijelovi infrastrukture mogu biti prilagođeni, ali to samo po sebi ne jamči mogućnost sigurnog i neprekinutog kretanja naseljem.
Pristupačan ulaz u objekt gubi dio svoje funkcionalnosti ako mu prethodi neodgovarajući rubnjak, oštećena pješačka površina ili druga prepreka koju osoba ne može samostalno svladati.
Zbog toga se pristupačnost ne može promatrati isključivo na razini pojedinačne građevine. Potrebno ju je sagledavati kao povezani sustav javnih površina, prometnih komunikacija, usluga i sadržaja koji građanima omogućuju svakodnevni život.
Rezultati analize Sloboštine pritom se ne mogu automatski preslikati na cijelo naselje. Ipak, oni jasno upućuju na važnost kontinuiranog praćenja stanja i sustavnog uklanjanja prepreka na lokacijama koje građani svakodnevno koriste.
Novi Jelkovec, naselje novije izgradnje, na prvi pogled ostavlja dojam planski oblikovanog i pristupačnog urbanog prostora. Međutim, terenska analiza upozorila je na razliku između projektiranih rješenja i njihove stvarne uporabljivosti.
U posljednjoj radnoj evidenciji obuhvaćene su 33 lokacije, od kojih je 17 označeno zelenom kategorijom. Budući da dio planiranih provjera nije dovršen zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta, nalazi predstavljaju dosadašnji presjek stanja, a ne konačnu ocjenu pristupačnosti cijelog naselja.
Među zabilježenim problemima ističu se oštećene pješačke površine i popločenja, visinske prepreke, neprikladno izvedeni pragovi, stepenice te rampe čiji nagib ograničava mogućnost samostalnog korištenja.
Posebno je ilustrativan primjer lokacije u Ulici Ladislava Šabana 26, gdje je rampa zbog prevelikog nagiba ocijenjena nepristupačnom za samostalan uspon.
Ovakvi primjeri otvaraju pitanje koje nadilazi samu izgradnju prilagođene infrastrukture: koliko se pozornosti posvećuje njezinoj funkcionalnosti, redovitom održavanju i provjeri uporabljivosti iz perspektive osoba kojima je namijenjena?
Pristupačnost nije trajno svojstvo koje se jednom izgradnjom automatski osigurava. Ona zahtijeva kontinuirano održavanje, odgovarajuće tehničke standarde i spremnost na uklanjanje prepreka koje se tijekom korištenja pokažu problematičnima.
Rezultati obiju analiza upućuju na potrebu razumijevanja pristupačnosti kao sastavnog dijela ljudskopravaškog pristupa invaliditetu.
Prema Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom, države su dužne poduzimati odgovarajuće mjere kako bi osobama s invaliditetom, na ravnopravnoj osnovi s drugima, osigurale pristup fizičkom okruženju, prijevozu, informacijama, komunikacijama te drugim sadržajima i uslugama otvorenima javnosti.
U tom kontekstu arhitektonske prepreke nisu samo tehnički nedostatci. Njihove posljedice mogu uključivati smanjenu samostalnost, dodatnu ovisnost o pomoći drugih, ograničavanje društvenih aktivnosti i isključivanje iz svakodnevnog života zajednice.
Jednako je važno istaknuti kako pristupačnost ne koristi isključivo osobama s invaliditetom. Kvalitetno oblikovane i održavane javne površine olakšavaju kretanje starijim osobama, roditeljima s dječjim kolicima, djeci te svim građanima koji se privremeno ili trajno suočavaju s ograničenjima mobilnosti.
Univerzalni dizajn zato ne predstavlja izdvojenu prilagodbu za određenu skupinu građana, nego načelo oblikovanja kvalitetnijeg, sigurnijeg i uključivog prostora za sve.
Terenske analize predstavljaju početni korak u prepoznavanju prepreka, ali njihova stvarna vrijednost proizlazi iz mogućnosti da se utvrđeni nalazi pretoče u poboljšanja.
CeDePe Zagreb smatra važnim razvijati sustavniji pristup praćenju pristupačnosti koji uključuje redovite terenske provjere, jasno evidentiranje uočenih problema, određivanje prioriteta za njihovo uklanjanje i suradnju s nadležnim gradskim službama, ustanovama i drugim dionicima.
Posebnu pozornost potrebno je usmjeriti na kontinuitet pristupačnih pješačkih pravaca, uklanjanje visinskih prepreka, sigurnost i održavanje površina te stvarnu uporabljivost rampi, ulaza i ostale infrastrukture.
Pritom je nužno osigurati aktivno sudjelovanje osoba s invaliditetom u postupcima planiranja, vrednovanja i unapređenja javnih prostora. Njihovo iskustvo nije dodatna informacija, nego jedan od ključnih izvora znanja o stvarnoj funkcionalnosti izgrađenog okruženja.
Takav pristup sastavni je dio našeg rada na razvoju uključive zajednice, a posebno se ostvaruje kroz trogodišnji program Život u inkluzivnoj zajednici 2.0, usmjeren na unapređenje kvalitete života, dostupnosti podrške i mogućnosti ravnopravnog sudjelovanja osoba s invaliditetom u svakodnevnom životu zajednice.
Analize provedene u Sloboštini i Novom Jelkovcu potvrđuju važnost razlikovanja formalne, djelomične i stvarne funkcionalne pristupačnosti.
Prilagođen ulaz, izgrađena rampa ili spušten rubnjak sami po sebi ne znače da osoba s invaliditetom može sigurno i samostalno koristiti određeni prostor. Presudno je kako svi elementi infrastrukture funkcioniraju zajedno i omogućuju li neprekinuto kretanje bez nepotrebnih prepreka.
Za CeDePe Zagreb obilježavanje Europskog tjedna mobilnosti zato nije samo prigodna aktivnost. Ono je nastavak dugoročnog zagovaranja prava na samostalan život, slobodu kretanja i ravnopravno sudjelovanje u zajednici.
Jer pristupačan grad nije onaj koji samo ima prilagođene elemente infrastrukture, nego onaj u kojem osobe s invaliditetom mogu samostalno, sigurno i dostojanstveno odlučivati kamo žele ići, što žele raditi i kako žele sudjelovati u životu svoje zajednice.
Aktivnosti mapiranja pristupačnosti provedene su u okviru trogodišnjeg programa Život u inkluzivnoj zajednici 2.0, koji se sufinancira sredstvima Grada Zagreba i Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
Zahvaljujemo Gradu Zagrebu i Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike na financijskoj podršci i prepoznavanju važnosti programa kojima se unapređuje kvaliteta života osoba s invaliditetom, potiče njihovo aktivno sudjelovanje u zajednici te zagovara izgradnja pristupačnijeg i uključivog društva.
CeDePe ZagrebSPONA: svakodnevica u kojoj moj izbor vrijedi