Što ćemo danas pripremiti za jelo? Koju glazbu želim slušati? Smeta li mi buka i kako to mogu pokazati? U takvim se pitanjima susreću naše potrebe, sposobnosti i pravo na vlastiti izbor. Za osobe s invaliditetom prilika da na njih odgovore i sudjeluju u onome što slijedi može zahtijevati više vremena, prilagođene materijale ili podršku druge osobe.

U projektu SPONA: Čvrsta veza za samostalan život, koji CeDePe Zagreb provodi u partnerstvu s Udrugom Spektar iz Splita, svakodnevne situacije pretvaramo u prilike za učenje i sudjelovanje. Aktivnosti provedene od srpnja do rujna 2026. povezuju pripremu hrane i brigu o sebi s komunikacijom, osjetilnim iskustvima, kreativnim izražavanjem i samozastupanjem. Kroz njih želimo korisnicima omogućiti da razvijaju vještine i imaju više utjecaja na vlastitu svakodnevicu.

Podrška koja povezuje životna razdoblja

SPONA je osmišljena kao odgovor na prazninu u podršci mladim odraslim osobama s invaliditetom nakon izlaska iz institucionalnih oblika skrbi. Promjena dotadašnje rutine i dostupnih usluga otvara pitanje kako nastaviti učiti, održavati odnose i sudjelovati u zajednici. Tranzicijski model podrške povezuje te potrebe s konkretnim ciljevima i daljnjim mogućnostima uključivanja.

Polazište modela čini stručna procjena, na temelju koje se izrađuje individualni plan. Pet povezanih područja rada obuhvaća aktivnosti svakodnevnog života, asistivnu tehnologiju i potpomognutu komunikaciju, senzornu integraciju za odrasle, kreativno stvaralaštvo i slobodno vrijeme te samozastupanje. Završno izlazno mišljenje predviđeno projektom daje preporuke za daljnju podršku i uključivanje u odgovarajuće usluge. Tako aktivnosti dobivaju mjesto u širem procesu koji prati potrebe pojedine osobe.

Samostalniji život za svakoga može značiti nešto drugo. Netko će uvježbavati dodatni korak u pripremi hrane, a netko jasnije izražavati kako i na koji način želi da mu se pruži podrška. Mogućnost odlučivanja važna je i kada osoba treba opsežnu podršku. Upravo izbor i utjecaj na vlastiti život čine temelj razumijevanja samostalnog življenja koje naglašava Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom.

Od popisa namirnica do mjesta za stolom

Priprema zajedničkog obroka počinje mnogo prije kuhanja. U srpnju su korisnici izrađivali popis namirnica, odlazili u trgovinu, pronalazili proizvode te sudjelovali u pripremi i posluživanju tortilja. Svaki je korak donosio drukčiji zadatak: planirati što je potrebno, snaći se među proizvodima, dogovoriti se s drugima ili pripremiti radni prostor.

U kolovozu je pripremu savijače pratio slikovni recept. Takva vizualna podrška čini redoslijed preglednijim i omogućuje da se složen zadatak podijeli na manje korake. Korisnici su sudjelovali u pripremi nadjeva, postavljanju stola, posluživanju i pospremanju, uz ponavljanje pravila higijene i sigurnosti. Cilj je omogućiti svim korisnicima sudjelovanje u koracima izvedbe aktivnosti prilagodbom prostora, materijala i načina rada njihovim individualnim potrebama.

Istu poveznicu sa svakodnevicom imaju uvježbavanje osobne higijene i razvrstavanje odjeće. Vizualni raspored, demonstracija ili prilagođena uputa mogu biti oslonac pri korištenju higijenskog pribora, slaganju odjeće i spajanju čarapa. Smisao takvog rada jest razvijati vještine koje korisniku mogu koristiti i kod kuće, uz podršku prilagođenu njegovim mogućnostima.

Kad izbor dobije glas i vlastitu melodiju

Da bi osoba sudjelovala u dogovoru, potreban joj je način da izrazi što želi. Asistivna tehnologija obuhvaća pomagala i alate koji olakšavaju izvođenje aktivnosti, dok potpomognuta komunikacija, poznata pod kraticom AAC, nadopunjuje ili zamjenjuje govor gestama, slikama, simbolima i komunikacijskim pomagalima. Stručne smjernice ASHA-e naglašavaju njihovu povezanost s komunikacijskim potrebama osobe i sudjelovanjem u stvarnim životnim situacijama.

U SPONINIM aktivnostima komunikator Step-by-Step, slikovne kartice i digitalni alati uključivali su se u sport, razgovore o emocijama i pripremu hrane. Na taj se način korištenje pomagala uvježbava ondje gdje poruka ima konkretnu svrhu: odgovoriti na pitanje, izraziti osjećaj ili sudjelovati u zajedničkoj aktivnosti.

U rujnu je tehnologija otvorila i prostor za glazbene želje. Uz aplikaciju Suno korisnici su zajednički stvarali pjesmu prema vlastitim glazbenim preferencijama. Takav zadatak povezuje osobni interes s izražavanjem izbora i dogovorom u grupi. U središtu je mogućnost korisnika da pridonese sadržaju koji nastaje, uz podršku potrebnu da njegove želje budu razumljive i uvažene.

Prostor za vlastiti ritam

Sudjelovanje ovisi i o tome kako doživljavamo okolinu. Zvukovi, mirisi i dodiri mogu biti ugodni, zanimljivi ili opterećujući. U aktivnostima senzorne integracije za odrasle korisnici su istraživali teksture, prepoznavali predmete dodirom i uspoređivali mirise, uz priliku da izraze što im odgovara. Takva iskustva povezuju osjetilno istraživanje s prepoznavanjem osobnih potreba.

Radionica „Zašto mi buka smeta?” približila je tu temu kroz poznate zvukove, poput usisivača, zvona i glazbe. Korisnici su izražavali osjećaje koje ti zvukovi izazivaju, upoznavali strategije smirivanja i izrađivali vlastitu „kutiju tišine”. Cilj je pomoći osobi da prepozna opterećenje i način podrške koji joj odgovara, uz uvažavanje njezinih granica.

Ta je poveznica važna za svakodnevni život: odlazak u trgovinu, druženje ili sudjelovanje u grupi uključuju različite podražaje. Razumijevanje onoga što korisniku olakšava ili otežava sudjelovanje daje smjer prilagodbi aktivnosti i okruženja. Podrška tako obuhvaća i uvjete u kojima osoba uči i koristi svoje vještine.

Stvarati nešto po svom

Mogućnost da nešto oblikujemo prema vlastitoj zamisli važan je dio slobodnog vremena. Tijekom ljeta korisnici su birali boje i materijale za papirnate cvjetove i kaktuse, a u rujnu oblikovali, ukrašavali i bojali predmete od glinamola. Kroz takve zadatke uvježbavali su finu motoriku, koordinaciju i rukovanje materijalima, uz prostor za osobni izraz.

Kreativno stvaralaštvo povezuje izbor s iskustvom nastajanja vlastitog rada. Korisnik može odabrati boju, isprobati način oblikovanja, zatražiti pomoć ili pokazati drugima što je izradio. Zajednički radovi i izlaganje pružaju priliku za suradnju i dijeljenje interesa s drugima.

U tranzicijskoj podršci važno mjesto ima upravo otkrivanje onoga što osoba voli raditi i kako u tome može sudjelovati. Smisleno slobodno vrijeme dio je samostalnijeg života: uključuje osobno zadovoljstvo, mogućnost izbora i odnose s drugim ljudima. Zato kreativne aktivnosti imaju vrijednost i u samom doživljaju stvaranja, uz vještine koje se pritom uvježbavaju.

Reći što želim i što mi ne odgovara

Izbor boje, pjesme ili obroka povezuje sve aktivnosti s još jednim područjem rada – samozastupanjem. Ono znači izražavati vlastite potrebe i stavove te sudjelovati u odlukama koje nas se tiču, koristeći način komunikacije koji nam odgovara.

Kroz teme „Kako rješavati nesporazume”, „Imam pravo reći NE” i „Donosim odluke – moj izbor je važan” korisnici su uvježbavali aktivno slušanje, traženje pomoći, izražavanje neslaganja i postavljanje osobnih granica. Socijalne priče, kartice i igre uloga omogućile su razmatranje poznatih situacija i isprobavanje različitih odgovora uz stručnu podršku.

Takvo učenje dobiva smisao kada se izbori uvažavaju i tijekom drugih aktivnosti. Korisniku treba ostaviti vrijeme za odgovor, omogućiti da odbije ponuđeno i podržati ga u izražavanju drukčije želje. Time se otvara prostor da vještine samozastupanja postanu dio odnosa s drugima i svakodnevnih odluka.

Što iz radionice nosimo u svakodnevicu

Svako od tih područja ima vlastitu svrhu, a zajedno tvore povezanu podršku. Slikovna uputa može pomoći pri pripremi hrane, komunikacijsko pomagalo pri izražavanju izbora, a prepoznavanje osjetilnih potreba pri sudjelovanju u zajedničkoj aktivnosti. Pitanje koje povezuje cijeli proces jest kako ono što osoba uvježbava može primijeniti u svojoj svakodnevici.

Stručna suradnica na projektu Danijela Crnac provedene aktivnosti i rad s korisnicima dokumentira u individualnim planovima i dnevniku rada. Uz evaluaciju pojedinih aktivnosti te komunikaciju s roditeljima i skrbnicima, ta dokumentacija daje podlogu za praćenje rada i prilagodbu podrške. Napredak pritom treba promatrati prema ciljevima pojedine osobe: može se očitovati u izvedenom koraku, jasnije izraženoj potrebi ili aktivnijem sudjelovanju uz odgovarajuću pomoć.

SPONOM želimo stvarati prilike da korisnici ono što uče povezuju s onim što im je važno. Da sudjeluju u pripremi obroka, pronađu aktivnost u kojoj uživaju, prepoznaju kada im je potrebna stanka i izraze vlastitu odluku. Tako svakodnevica postaje prostor u kojem se vještine razvijaju, a osobni izbor dobiva svoje mjesto.

Projekt SPONA: Čvrsta veza za samostalan život (SF.3.4.11.04.0070) provodi CeDePe Zagreb u partnerstvu s Udrugom Spektar iz Splita. Projekt traje 36 mjeseci, ukupne je vrijednosti 256.161,00 eura, a planirano je uključivanje 120 korisnika.

Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda plus u okviru Programa Učinkoviti ljudski potencijali 2021. – 2027.

Izneseni stavovi i mišljenja isključiva su odgovornost autora i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Europska unija i Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.