Kronologija jedne priče: Potpisan ugovor između Društva i grada Zagreba

Potpisan ugovor između Društva i grada Zagreba  

 

Priča koja je počela daleke 1985.g. dobila je okvir 15. srpnja 2014.g., kada je potpisan Sporazum i Ugovor o dodijeli prostora za rad udruge i za potrebe povremenog i trajnog smještaja osoba s cerebralnom paralizom između Društva i grada Zagreba.

ugovor_sopnicaU to vrijeme kao osobe s invaliditetom prepoznavale su se osobe s intelektualnim teškoćama, gluhe i slijepe osobe, dok je pojam cerebralne paralize bio gotovo nepoznat, prava roditelja nikakva, nije bilo mogućnosti uključivanja, smještaja ili rada s ovom djecom. Stoga su roditelji kroz udrugu lobirali na donošenju zakona, priznavanju invaliditeta njihove djece, stvarali uvjete za uključivanju u predškolske i školske ustanove, radili na pristupačnosti objekata i javnih površina, organizirano sudjelovali na raznim događanjima… Mnogo godina, mnogo učinjenoga – skraćeno radno vrijeme, dopust do 8. god. djetetova života, invalidnina, uvećani dječji doplatak, integracija u redovne vrtiće i škole, uključivanje na fakultete, zapošljavanje, dodjela stanova, osobni asistent, pomoćnici u nastavi, prijevoz, pristupačnost, ukidanje auomatskog oduzimanja poslovne sposobnosti, financiranje programa koje provode udruge…

No, jedna inicijativa roditelja, koja se pojavila daleke 1985. g. do sada nije bila riješena – smještaj njihove djece kada njih više ne bude. Tako su roditelji CeDePe-a Zagreb pokrenuli akciju za prikupljanje sredstava za izgradnju doma, te zajedno s Društvom distrofičara Zagreb i Društvom tjelesnih invalida Zagreb, 1987. g. počeli gradnju ustanove na Jarunu. Do 1990.g. zgrada je stavljena pod krov, naručena je stolarija, ali se politička situacija u zemlji počela „kuhati“ što je dovelo i do Domovinskog rata i do prestanka gradnje. Za to vrijeme, interes udruge i roditelja okrenuo se izbjeglicama, prikupljanju i raspodjeli humanitarne pomoći, smještavanju i svim onim životnim situacijama koje su se pojavljivale u to vrijeme, kao i osiguravanju održivosti udruge, jer su svi izvori financiranja rada udruga u to vrijeme prestali.

Stoga je pitanje daljnje izgradnje doma, Udruga ponovno aktualizirala 1997.g. No već 2001/2002.g. dolazi do sve učestalijeg mišljenja da država treba krenuti u proces deinstitucionalizcije i polako smanjivati broj korisnika u velikim ustanovama, te je postalo vrlo očito da Društvo neće moći završiti izgradnju doma na Jarunu, jer se takav oblik smještaja neće priznavati. Stoga se udruga 2004.g. okrenula principima neovisnog života provođenjem pilot projekta uključivanja civilnih ročnika u programe pomoći svojim članovima, što je 2006. g. rezultiralo novim pilot projektom – Osobnim asistentom, a od 2010.g. i Programom pomoći u kući.

Sve te godine vukle su sa sobom i onu prvotnu namjenu zgrade na Jarunu – osigurati smještaj za one članove udruge čiji roditelji više ne mogu skrbiti o njima, a kojima četverosatni rad osobnog asistenta ne može biti dostatan za samostalan život. Novim Zakonom o socijalnoj skrbi udrugama i drugim pružateljima usluga otvorila se mogućnost organiziranja samostlnog stanovanja, stanovanja uz podršku i mogućnost osnivanja manjih stambenih zajednica, te je udruga ovdje vidjela mogućnost realiziranja ideje stare sada već skoro 30 godina.

Mnogi od roditelja koji su pokrenuli inicijativu za izgradnju doma više nisu s nama, neki od roditelja su već u poznim godinama, a njihova tada mala djeca sada su odrasle osobe preko 40-e godine života. I baš zbog njih i obveze koja je ostala kao nasljeđe udruge, Društvo je s gradom Zagrebom sklopilo Sporazum o odricanju prava na zgradu na Jarunu i Sporazum o dodjeli prostora u naselju Sopnica u kojem će se moći organizirati primjeren smještaj, uz stručnu podršku i programe koji će se organizirati  u novodobivenim prostorima.

Iako je organiziranje smještaja, prehrane i aktivnosti, kao i osiguravanje 24-satne podrške kroz zapošljavanje stručnog kadra, velika odgovornost i obveza udruge, zadovoljni smo što smo ušli u završnu fazu realiziranja ideje stare 30 godina, te što ćemo u Sopnici ponovno pokrenuti pilot projekt organiziranog stanovanja, koji će biti osnova razvoja, učenja i usavršavanja pitanja stanovanja uz podršku za osobe s cerebralnom paralizom.

Uz programe Osobnog asistenta i Pomoć u kući, nadamo se i pokretanju programa mobilnih timova i stanovanja uz podršku, gdje će oni koji mogu, ostati u svojim domovima, a kroz neki od gore navednih programa i dobiti pomoć nekoliko sati dnevno.

Svi ovi programi, uz program organiziranog stanovanja u naselju Sopnica, za koji se nadamo da će uvjeti biti realizirani do kraja 2016. g., dat će našim članovima i njihovim roditeljima mogućnost izbora i sigurniji život u trećoj dobi.

Zvjezdana Delić, dipl.soc.rad

 

Please follow and like us: